Kako je nastala Memoria Creatio

Od jednog zalaska do uspomena koje ostaju

Za ljubav prema fotografiji ne postoji pravi trenutak u kojem ona počinje. Ponekad to nije prvi fotoaparat, prvi posao ili čak prvo vjenčanje. Ponekad sve počne puno ranije, jednim prizorom koji vam ostane u glavi. Naime, za mene je to bio film koji sam gledao kao dijete kod bake. Glavni lik bio je amaterski fotograf koji je ustajao prije zore kako bi fotografirao izlazak sunca. Tada nisam znao ništa o fotografiji, kompoziciji ni objektivima. Ali, znao sam da mi je ta scena nekako posebna. Činilo mi se zanimljivim da netko može toliko rano ustati samo zato da bi sačuvao jedan trenutak. I tako, nekoliko godina poslije, počeo sam fotografirati i sam.

U osnovnoj školi fotografirao sam sve što mi je privuklo pažnju: cvijeće, kapljice vode, prirodu, prijatelje, ali najviše nebo. U sedmom razredu gotovo svakog dana odlazio bih nakon škole na obližnje brdo, čekao zalazak i fotografirao ga. Sat vremena imao bih samo za sebe i fotoaparat. I onda, u osmom razredu kupio sam napokon svoj prvi pravi fotoaparat i tada je sve postalo ozbiljnije. Tada naravno, nisam još znao kamo će me fotografija odvesti. Znao sam samo da želim fotografirati.

Godine koje su uslijedile donijele su prve poslove, ljude, gradove, festivale, klubove i, najvažnije, prve prilike da fotografiju pretvorim u posao. Upravo me taj proces naučio jednoj lekciji koju danas smatram neprocjenjivom, a to je da je fotografija uvijek prije svega odnos s čovjekom. Stoga, upravo jedna od tih prilika otvorila je vrata i prema vjenčanjima. Prvo vjenčanje fotografirao sam u vrijeme kada još nisam ni znao koliko je to velik zadatak. Fotografije su bile uspomena jednom paru, a meni nešto puno više,  dokaz da sam dobio priliku zabilježiti jedan od najvažnijih dana u njihovom životu. Bio sam ponosan, a novac mi tada nije bio ikakav motiv. Bila je to fotografija. Nadalje, s vremenom su dolazili novi fotoaparati, objektivi, iskustvo i sve više vjenčanja. Neke prilike dolazile su slučajno, preko prijatelja i poznanika, a neke su nastale jednostavno zato što su me ljudi već ranije doživljavali kao svog fotografa. Godinama sam stvarao male uspomene ljudima, a da tada nisam ni znao koliko će me upravo to jednoga dana dovesti do fotografiranja vjenčanja. 

I tako je nastao Memoria Creatio.

Stvaranje uspomena.

Jer upravo je to ono što me od početka privlačilo fotografiji. Ne samo napraviti lijepu fotografiju, nego zaustaviti nešto što traje tek nekoliko sekundi. Pogled. Osmijeh. Zagrljaj. Suze. Svjetlo koje se pojavi na nekoliko minuta i više se nikada ne vrati na isti način.

I zato, danas, fotografiram vjenčanja, ali razlog zbog kojeg fotografiram zapravo se nije promijenio.

I dalje fotografiram trenutke koji traju kratko.

Samo su danas ti trenuci nečiji najvažniji dan.